subota, 30.01.2010.
Svojoj dragani
Sve misli zahvata mi Ona,
Biće iz mojih snova.
Plemenite misli dubokih osjećanja
Nizaju se tu, a srce, srce jadno
Istrošeno zbog veličine bola, udara sve jače
Kao zahuktali vlak…
Cijelo biće moje u visine vinulo se…
Ona je tu, tako lijepa obasjana sjajem
Zelenih pašnjaka, bistre rijeke i čistoće
Nutrine svoje koja zahvata cijelo biće moje.
Stoji i čeka me raširenih ruku a ja pun
Poleta trčim prema zagrljaju tom, neviđenom…
Autor: Goran Vilov
- 21:02 -
