Mrvicak

http://mrvicak.blog.hr

četvrtak, 17.05.2012.

Volim tvoje...

Volim tvoje kose! Tvoje tamne kose!
I tišinu gorsku što spava u njima.
Mrakom svojih staza neku svetost nose
I u svakoj vlasi jedna tajna ima.

Volim tvoje oči! Beskonačne duge!
Sjaj dalekih zvijezda u sebi su skrila.
Oseke i plime i sreće i tuge,
Na dva snena jedra, na dva meka krila.

Volim tvoje usne! Snažne morske struje!
Stalni žubor voda s njihovog vrela.
Šapat što se s njih iz nečujnog čuje,
Dah sa snagom vjetra kroz prostranstva cijela.

Volim tvoje tajne iz najdubljeg kutka!
Pojave i kretnje, oblike i boje.
Doživljaj ljepote i vječnost trenutka.
Volim tvoje tijelo! Cijelo biće tvoje!


Autor: Nepoznat

- 20:15 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 16.05.2012.

Voli me malo

Voli me malo, ali dugo,

Ne iz navike, nego iz žudnje,

Kao zelju za ljubavju.

Voli me malo, ali dugo

Kao neostvarenu želju,

Kao neki san,

Kao muziku bez kraja.

Voli me malo, ali dugo

Dugo...kao naviku

Bez zaborava


Autor: K.V. Iris

- 18:12 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.05.2012.

Sudjena

Ima milion nacina
Da se srce razbije
I onda sitna srca
Pod tepih zaborava pomete.

Ima bezbroj razloga da te
Nikada ne pomenem
A samo tvoje ime je krivo
Za oziljke na mojim usnama.

Znam i miris tvoje kose
Na vjetru jenjava
Sto sam dalje od tebe
A pratim ga kao pas.

Evo lezim pod zvijezdama
I kao da je netko iglom
Probusio crni zaslon neba
Da iscrta tvoj lik koji sija.

Eto, sud neba veli svoje
Al jedno pitanje muci
Ispod bijele zastave:
Zasto je moje srce odabrala?


Autor: Želimir Komadina

- 16:42 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 11.05.2012.

Misao na nju

I

Po kakvim oštrim prođoh stazama,
Pokakvoj tuzi vlažnih humova,
U zanosima, u ekstazama ?

Ja pamtim prašni očaj drumova
I vrtoglavih cesta ludilo,
I usred vira ponoć umova

I lutanje je već utrudilo
Krvave noge i žulj brzih stopala.
Nostalgiju je tek probudilo,

I gora me je želja spopala:
Za nekim rujnim Barcelonama,
Za kojim pandža grud je kopala,

Za maslinama našim, za Salonama,
Večernjim zlatom blagih Zdravomarija,
Za blagom mira, sjetom i madonama,

I čistim srebrom naših rodnih arija.



II

Al preko magle ranih stanica,
I žuta dima u kavanama,
Ko obećana neka danica,

I melem duge našim ranama,
Zjene se krijese neke ljubavi
Sa nepoznatim svojim manama,

Sa svojim cvijetom plavim, ubavim,
Sa svojim bolom punim mirisa
(da bude lijekom kužnih, gubavih).

--Predivne boje šarnog irisa,
Vi arabeske moje dragane,
Prepune vi ste miomirisa,

I neke tajne, mile, lagane.
U vašim nježnim polusjenama
Ja čitam mliječne slovke slagane:

Blagoslovljena među ženama.


Autor: Tin Ujević

- 13:24 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.05.2012.

Cvijece za Tebe

- 22:27 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 09.05.2012.

Ponoć

U parku sjedim i čekam. Miriše,
Kô uzdah tvoj, jorgovan, a fontena
Kô duša jeca, srećom ostavljena.
Oj gdje si, zlato, više?
Ugasila je ponoć lampe. Diše
I šapće tama. Prođe jedna sjena…
Je l’ provalnik? – Il ljubav uročena? -
Oj gdje si, gdje si više?
Umorno čelo moje želi past
U pustu, tamnu pučinu pramova,
Što mirišu kô strast.
A misô vapi tvoja usta vrela,
Na kojima je svaki od cjelova
Kô razdražena pčela.


Autor: Milan Begović

- 22:16 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.05.2012.

Kad bih ti mogao reći

Vrijeme neće više reći nego što ti rekoh ja
Vrijeme jedino zna cijenu što moramo je platit;
Kad bih ti mogao reći, rekao bih ti da znaš.

Ako bismo plakali kad klaunovi počinju predstavu svoju,
Ako bismo se poticali kad muzičari sviraju,
Vrijeme neće više reći nego što ti rekoh ja.

Nema proricanja sreće, premda,
Jer te volim više nego što mogu kazat,
Kad bih ti mogao reći, rek'o bih ti da znaš.

Vjetrovi moraju doći odnekud gdje pušu,
Razlozi zašto lišće vene moraju biti;
Kada bih ti mogao reći, rek'o bih ti da znaš.

Možda ruže zaista žele rasti,
Vizija ozbiljno namjerava ostati;
Kad bih ti mogao reći, rekao bih ti da znaš.

Zamislimo da svi lavovi ustaju i odlaze,
I svi potoci i vojnici bježe;
Zar vrijeme neće više reći nego što rekoh ti ja?
Kad bih ti mogao reći, rekao bih ti da znaš.



Autor: Wystan Hugh Auden

- 17:25 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 05.05.2012.

Njezin miris

Miris proljeca na tvojim grudima

Mami mi dusu

Pred tobom padam na koljena

Dotakni me usnama

Poljubi mi lice

Umiven sam suzama

Ovuda je davno prosla

Ostao je upecacen trag

Njezinih nevidljivih stopala

Osjecam njezin miris

Uvlaci se u mene

Napinjem svoje nozdrve

Medju toliko rascvjetalih srca

Tebe bih poznao

Obavijen velom sto me vuce

Ponovo odlazim u vrt

I ljubim zute ruze...


Autor: Anita Mihic

- 22:16 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 04.05.2012.

Dođi

Dođi

Jer si čvrsta

Jer izvučeš tijelo iz pjene

Kao boeing nos iz oblaka

Kao pliskavica čelo i rep

U zaljevu u ljetnom jutru

Sto se skida

Kao kakva haljinica

Jednostavno

Odloži odlazak kao kartu za loš film

Preprodaj ga na zavoju

Ostavi na suhom asfaltu

Gdje najžešće gore gume

Visina ja se uopće ne bojim

Visine

Neboder se ljuljao

Kao boksačev pogled u devetoj rundi

Brod je zatulio

Nekoliko je golubova poletjelo

S uske terase

Po nama je palo srebro i med

Dođi

Jer si čvrsta

Za takve smo ubijali u dvobojima


Autor: Ivica Prtenjača

- 21:40 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.05.2012.

Cvijece za Tebe

- 22:00 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 01.05.2012.

Klapa Rišpet i Mišo Kovač - Sunce mi od tebe dolazi

SUNCE MI OD TEBE DOLAZI

Sve si moje, od svih mojih riči
Ća me drže pod tvojon ponistron
I sve moje, dušo, na te sliči
Ljubav nas je splela ka brnistron
Sve si moje, sve od moga grada
Kad je jutro i kad večer pada
I kad podne zvoni i sve stane
Kad od sriće zazelene grane

Gori duša, gore obrazi
Sunce mi od tebe dolazi
Sve mi značiš, drugo prolazi
Sunce mi od tebe dolazi

Sve si moje, sve u tebi vidin
Riči tvoje riči moje zlate
I kad cvaten i kad sav problidin
Srce uvik kuca samo za te

Autor: Jakša Fiamengo

- 23:04 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 29.04.2012.

Volim te

Volim te bez reda i zakona

Neplanski

Čudno i čarobno

Volim te iz zaklona

I onako javno

Bez zatišja

I suvišnih riječi

Tek tako pogledom i dodirom

I hvalim se što te volim

Znanjem i nadarenom željom

I volim

Što ne volim ništa drugo

Kao što tebe volim

I što svakoj tvojoj želji

Da krene dozvolim.


Autor: Željko Krznarić

- 21:50 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 28.04.2012.

Plima i oseka

Ljubio sam te cijelu
Rukama
Dahom
Pogledom

I bio zaljubljen u sve

U kosu koja odaje raskoš tijela
U trepavicu na desnom oku
U pogled odozdo
Zamućen pomalo i uvijek na tajnom
(Nitko sa tako malo pogleda ne vidi više)

U nos
Nema majstorske ruke
Koja može postići tu finoću izrade

U usne
Koje su uvijek otvorene kao ruža
I sa uvijek svježim ružom
(Na njima sam uzimao najmanje i najslađe obroke
Kojima sam se zatim danima hranio)

U vrat
Vilinski vitak i bijel
Nema tog dragulja koji ne bi poželio
Da na njemu visi

U duge pravilne lukove
Koji se dižu na brijegovima tvojih dojki
Tamo sam pogledom i željom najčešće boravio
One su prošle sve
A ostale netaknute
Tvoje djetinje grudi
Tvoj najnevidniji dio tijela

U stomak
Gladak i hladan po površini
A ispod vatra i grč

U tvoje tišine
Kada si me znam napuštala
I tko zna gdje i s kim lebdjela

U tvoje bure
Koje su dolazile sasvim neočekivano
Sa nepoznatog komandnog mosta

Ti si plima
Ti si oseka
Dohvatš sve što poželiš
I uzmakneš brzo
Da ne bi i sama bila uhvaćena

Ja sam čovjek
Između plime i oseke tvoje ljubavi
Čas beskrajno bogat
A čas pusti siromah
Kome je sve blago isteklo
Kroz prste

Volim te
I to je stvarno


Autor: Petar Rus

- 21:28 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 27.04.2012.

Valcer vir

Budi valcer vir,
Vrtlog vjetra nek te vije.
Budi glazbe dubok mir,
Budi sunce poezije.

Budi sve što ja ne mogu,
Što mi drugi zgazi, uze.
Vrati u ljubav vjeru Bogu,
Vrati vatri iskru suze.

Budi takva kakva jesi,
Ne mijenjaj se za sva blaga.
Uvijek nek' ti miso resi
Ona tiha patnja draga.

Ma koliko bila žena
Uvijek više tajna budi.
Budi šutnja al' iskrena
Nek' te vječno slute ljudi.

I daj duši svojoj strepnju,
Neka čezne, ljubi, pati.
Daj ljepoti smrti zebnju,
I u ljubav vjeru vrati.

Budi suza na dnu mora
Što je osmijeh oka krije.
Budi žubor sa izvora,
Budi sunce poezije.


Autor: Enes Kišević

- 06:50 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.04.2012.

Poetika žudnje

Pobacaj noćas sve svoje hartije
Odloži pero
Pusti da ti prsti pišu po mom tijelu,
Neka je prazna stranica,
Neka je riječ,
Jedna rečenica,
Napiši pjesmu.

Ako mi tvoja gramatika povrijedi kožu,
Ako uzdahnem, ako jauknem,
Neka ti zagrljaj bude još jači,
I ako tvoji prsti stanu da mucaju
Umoči ih u noć
I počni iznova.

Popuni moje margine,
Uguši me jezičkim pravilima,
Ispravi slovne greške ovog ludila
Koje stvaraš,
Usnama izbriši sve čemu tu nije mesto.

Pod tvojim prstima nastaje
Stivo koje me čita,
Napisano ima uvid
U stranice mog života
Oživjele
Tvojim dodirom
Ove noći.


Autor: Rina Singh

- 23:54 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 25.04.2012.

Za Tebe

- 23:39 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 24.04.2012.

Noć punog mjeseca

Nikad nemoj draga ostavit me sama,
Za mjeseca puna u proljetnoj noći.
Neka druga žena, makar noćna dama,
Prikrasti se može, u snove mi doći.

Dok priroda cijela ponovo se budi
I sve živo titra najnježnije zvuke,
A ljubavne čežnje traže srodne luke,
Ti mi ljubav svoju još jednom ponudi.

Nemoj nikad draga od mene otići,
Ostavit me sama u vlastitoj mašti.
Nepoznata žena sigurno će prići,
Ljubav što te čeka druga će ukrasti.

Sagorimo zato u žaru i strasti,
Dok putenost našu obasjava luna,
A sve zvijezde s neba po nama će pasti,
U proljetnoj noći za mjeseca puna.


Autor: Petar Ivas

- 21:47 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.04.2012.

Boginja ljubavi

Primjećuješ li da poprimam
Oreol sveca?
Poziraću ti za ikonu.
A ti ćeš, opijena mjesecom,
Pjevati o ljubavi.

Biću orahova ljuska
Na rijeci tvoje
Nabujale mladosti.

Svetac na koljenima
A nad njim
Boginja ljubavi
Šara noktima.

Kako je lako biti pjesnik
U tvojoj blizini.


Autor: Nenad Živković

- 22:24 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.04.2012.

Nevidljiva svjetlost

I da znas
Niko ti nikad vise nece pisati pisma
Puna secera
I ustajale usirene krvi
U maju kada slavuji zvizducu Malu nocnu muziku
Pracenu zabljim horom

I niko se nikad vise nece
Pred tvojim pogledom
Da onako topi i mrvi
I niko te nikad vise nece nazvati
Luckastom nocnom morom

Budi mi nocas tajna
I ne daj da se u nama
Ovakvim
Samo nesrecni rastanci legu
U predvecerja sto zlatom boje
U oku
Majusne kaskade

I ne zali
Jer ja sam samo jedan od onih rijetkih ludaka
Sto ce krvlju
Na posljednjem snijegu
Da nasvrlja ime tvoje
Slovima bolesljive nade

I da znas
Meni je Gospod na ledja natovario samare
Od cvijeca
I od korala
Pa te u dugim vecernjim molitvama nazivam
I Princezom
I Pepequljom
Jednom si kao Manjaca velika
Drugi put kao Suturlija mala
Jednom te zovem vjecnom i jedinom
Drugi put samo drugom

I tako to kroz mene prodje
I otkravi
I raskrvari
Nesto sto se pravi da ne zivi
Nesto
Sto samo s tobom
Nevidljivu svjetlost daje
Dovoljno je da se nasmijes
I kazes
Oboje smo krivi
Da se u meni bijela zastava
Podigne u znak predaje


Autor: M.B. Romanov

- 21:29 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 21.04.2012.

Kad bi covjek

Kad bi čovjek mogao reci ono sto voli

Kad bi covjek mogao uzdići svoju ljubav do neba,

Kao što je oblak uzdignut u svemiru,

Kad bi... poput zidova što se ruše,

Da bi bila pozdravljena istina o ljubavi,

Ja bih konačno bio onaj

Pred kim sam se zamišljao,

Onaj što svojim očima, jezikom, rukama

Objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu,

Istinu svoje istinske ljubavi.

Ne priznajem slobodu, osim

Slobode da budem zarobljen u nekome,

Da budem zarobljen u nekome

Cije ime ne mogu čuti bez uzbuđenja,

Bez koga zaboravljam sebe

U tom jadnom postojanju,

Kao izgubljeno drvlje što ga more

Drži ili topi.

Ti opravdavaš moje postojanje.

Da te ne poznajem ne bih živio,

Da umrem, umirem ne znajući te,

Ne bih umro,

Ne bih umro –

Jer nisam živio.


Autor: Atila Žozep

- 08:26 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 20.04.2012.

Tragovi

Htio bih da bježim

Da nestanem i da sam sebe tražim.

Idem stopama tvojim

I za trepavicama tragova tvojih kroz zrak.


Autor: Marin Sorescu

- 06:03 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.04.2012.

Snaga uspomene

Drugi u pomno postavljene mreže
Nestalno srce ulovi ti, zla;
Za mene ipak još te nešto veže,
Sto — to se jedva među nama zna.

Između drugih kad me vidiš ljudi,
U govoru se često spleteš ti,
Mnogo me puta tvoje srce žudi,
Tražiš me okom u kom strah se skri.

Često, dok sjediš umorna k'o sada od buke,
Sama, zamišljena sva,
Na um ti padne pjesnik tvoj bez nada,
Skoro bi da se vrati prošlost ta.

Često, kad tvoj ti ljubljeni zapoje,
I ljubavnom se srećom hvasta mlad,
U srcu bodu pjesmice te moje,
Sto nesretan ih zbog nje pjevah tad.

Sama si strogo sudila me prije,
Sama me oštro sudiš i sad još;
Kažu da drugi ipak plaćen nije dobro,
Kad tebi kaže da sam loš.

Među nama se diže tvrda stijena,
Iz bezdna strmog pod nebeski tron;
Al skritih želja plamen neće njena
Visina spriječit, da ne sukne on.

Da pamtiš ih, to drugi su te bili
Molili, ne mog gordog srca glas;
Ne misliš na njih, al' mene po sili
Pamtit ćeš sve do u svoj zadnji čas.


Autor: Franc Prešern

- 23:59 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 17.04.2012.

Mjesto gdje te nalazim

Mjesto gdje te nalazim okruženo je morem
I okovano zvijezdama bez topline.
I kad smo sami, osluškujemo
Sum lude krvi, gorak okus kupina
Koje u sumrak izrastu kao uspomene.

Mjesto gdje te nalazim nedostupno je kletvi
I slutnji ludog zvona koje opominje
Da je već tako blizu rumeni pelud zalaska.
On dolazi kao voda i najprije zapljuskuje oči
I onda kao znamen gledamo jednu usamljenu zvijezdu.

A to je mjesto s kojeg se najljepše vidi naša sudbina:
Tu osim nas sleti poneka ukleta ptica s krikom u kljunu.
Tu nas zatiče topli sumrak
I mi mu se sasvim predajemo na ležajima od bolesna lišća i pijeska.
I neka riječ nas sapinje kao podne u kolovozu.


Autor: Vladimir Pavlović

- 22:06 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.04.2012.

Balada ljubavi kroz stoljeća

Od početka vremena,
Volio sam te, voljela si me.
Ja sam bio Grk, ti Trojanka,
Trojanka, ali ne Helena.
Iskočio sam iz drvenog konja
Kako bih ubijao tvoje.
Ubijao sam, svađali smo se, umrli smo.

Postao sam Rimski vojnik,
Progonitelj kršćana.
Na vratima katakombi
Sreo sam te opet.
Ali kada sam te vidio kako padaš
Gola u Koloseumu
A lav ti se približava,
Očajnički sam ga zaskočio
I lav nas je oboje pojeo.

Slijedeće, bio sam Maurski gusar,
Devastator Tripolija.
Zapalio sam fregatu
Na kojoj ti krila si se od
Bijesa moje brigantine.
Ali kada sam te htio dograbiti
Uzeti te za moju robinju,
Prekrižila si se i zatjerala
Nož kroz svoje srce.
Kasnije opet, u sretnijim danima,
Bio sam zavodnik u Versaillesu,
Lukav i razvratan.
Ti snivala si postati opaticom ...

Provukao sam se preko zida samostana
Ali teška politika
Odvela nas je na giljotinu.

Ove dane sasvim sam moderan:
Plešem, trčim, treniram.
A imam i novac u banci.
Ti si sada zanosna plavuša:
Plešeš, trčiš, treniraš.
Ništa od toga ne sviđa se tvom ocu.
Ali nakon tisuću preokreta, svih iznenadnih,
Ja, jedan od Paramountovih filmskih heroja,
Grlim te, ljubimo se, vjenčamo se.


Autor: Carlos Drummond de Andrade

- 22:14 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.04.2012.

Odakle meni

Odakle meni u dzepu vjetar
Koji je mrsio tvoju kosu
Nekoliko kamencica
Koje si bacala iza sebe
Govoreci da ces tako lakse naci
U povratku put do kuce
A vrapci ih nece pojesti

Odakle meni mali komad papira
Na kome si napisala
Volim te
I tvoja slika
Iz vremena kada si voljela da gledas
Kako opada lisce
Kada si voljela da gazis po njemu

Odakle meni u kutiji od sibica
Malo pijeska sa zamka
Koji si sama sagradila
I u kome sam te Princezo
Poljupcem probudio iz sna

Odakle meni snovi puni tvojih rijeci
I gomile recenica
Koje ti pricas samo meni

Odakle meni to da nikada ne kasnim
Na sastanke sa tobom
Jer ti uvijek dolazis ranije
Odakle meni glupa navika
Da ti nikada ne kazem
Ja te volim
Samo zbog toga sto znam da znas
A meni je tesko da te rijeci izgovorim

Odakle meni djevojka
Koja se osmjehne uvijek kada me vidi
I kaze mi samo jedno cao
Koje znaci i volim te
I drago mi je sto si tu
I poljubi me
I budi blizu mene
I lijepo je sto si bas ti moj
Odakle meni sanjalica
Odakle meni netko ko ne umije da svira
Ali ciji je svaki pokret
Cija je svaka rijec pjesma
Odakle meni ti?


Autor: Matija Bećković

- 14:07 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 14.04.2012.

Kad je sve volim

Kada mi upadne u sobu
I unese snijeg na trepavicama
I miriše na napolje.

Kada kupi psa pa ovaj
Htio, ne htio ubrzo
Počne da liči na nju.

Kad se sjetim da je bila fetus
I takvu je volim
U stadijumu punoglavca

Na fotografijama iz djetinjstva
Kao bebironu sa loknicama
A najvolim zato što se ona
Od tih fotki do danas
Uopšte ne mijenja

Kad noću piše
Baterijom po vazduhu
Šalje poruke vanzemaljcima

Kad me na Rilkeove
Stihove pita
- A je l’ ti se svidja
Moja nova tašna?

Kada usisava tepih u ’aljinčetu
I kada je uštinem otpozadi
A ona vrisne –
Jesi li normalan
Mogla sam tako da poginem ovde

Kad slušamo muziku
A ona podigne kažiprst
Slušaj sad ovaj prelaz
Kako je dobar
Ram-tara-ram-tira-tam

Kad je pogledam na neko mjesto
A ona stavi ruke preko tog mjesta
Kaže – što si pokvaren,
Marš tamo!

Kada donese ćumur
Na poslužavniku
Evo, malo su mi
Izgorjele kiflice – kaže

Dok čita ove bilješke
Pa se iznervira
Što lažeš, za one kiflice!

Kada mi kaže
Bože, koliki ti je nos!
To je zato što me lažeš
Pa ti stalno raste
K’o Pinokiju…

Kad kaže
Ja bih te nešto pitala
Ako obećaš da
Nećeš da se smiješ

Kad izadje iz kupatila i
Kad joj kosa liči
Na dječiji crtež

Kad šmrca na ljubavni film
I kada opazi da se jedva
Uzdržavam da
Ne prasnem u smijeh
Pa stane da me gadja
Korama od pomorandže

Kad mi kaže –
Ti mene kad bi ostavio
Ja bih samo legla
Na patos
I umrla…


Autor: Jovan Nikolić

- 22:40 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 13.04.2012.

Koralne mindjuse

Sve sto nam izmice
I u proslost propada
Gubi uz put mnoge odlike svoje.
Zlo blijedi, grijeh se zaboravlja,
Vino cikne,a poljupci
Pod nebom trajni,
U pjesmu se preobraze.

Kad bih tvoj zagrljaj pozelio,
Smisljao sam stihove.
Tumarao po sobi,
Govorio ih u prazninu.
Ah,ti stihovi!
Ne bjehu bas mudri,
Al' bjese mnogo neumitne ceznje
I strasnih rijeci u njima.

Stiskala si mi dlanom usta
Da zasutim,
I uporno branila
Iznenadjene svoje usi.
A ja sam vec bludio vrhom jezika
Ruzicastim njenim zavojima
Kao na lavirintu.

Na tvom srcu spavao
I nezajazljivo miris udisao
Vrele puti.

Snovi, sto se kradom blize
Da spavaca spopadnu u mraku,
Imali su boju tvojih ociju.
Bili su plavi.
A na celo mi polako kapali
Korali tvojih mindjusa,
Kao kapi pecatnog voska.

Kad danas u dlanove polozim
Ostarjelo lice,
Pod prstima jasno napipavam
Obrise tvoje lobanje.
Nikad na nju mislio nisam,
Ni glavu u dlanove spustao.
A i zasto bih?

A strasna ceznja da se budi
Makar bez radosti, bez nade,
Stalno prisiva crna krila
Strahu od nepostojanja.

Ali, kad zaista umrem,
Iz tisine ce gline,
Jos da u koracima tvojim
Zajeca moja ljubav.


Autor: Jaroslav Seifert

- 15:30 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.04.2012.

Žena

Kao granit je čvrsta...
Kad iskrsnu problemi.
Ustrajna toliko u svemu,
Da i sama brda razmiče.

Sunce se jutrima rađa
U njenim toplim očima,
A mjesec joj se klanja
U neprospavanim noćima.

Među njenim bedrima
Ključa vulkan strasti i života
Njene ruke su nježnost
Najmekše uzglavlje i najveća ljepota.

Tijelo je njeno oranica,
Na kojem sve posijano niče.
Uz blagoslov Tvorca,
Njenim se sposobnostima kliče.

More ljubavi što nosi u sebi,
Dodiruje sve obale kontinenata.
Njene riječi, nekad su mekše od paperja,
A nekad odrješite i reske, kao grom,
Ali ona kad voli, voli dušom svom.

Ona je, čas plima, čas oseka,
Upravlja ovim svijetom,
Dok je života i čovjeka.

Kad počneš da je vrijeđaš,
Sjeti se, život ti je dala.
I time u tvom životu,
Njena uloga nije prestala.

Ona je i stvarnost i privid,
Dan i Noć, Svjetlo i Sjena.
Bez nje se život ne nastavlja,
Njeno ime je jednostavno - Žena!


Autor: Danja Đokić

- 22:11 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.04.2012.

Ta ljubav

Ta ljubav
Tako silna
Tako drhtava
Tako nježna
Tako očajna
Ta ljubav
Lijepa kao dan
I ružna k'o vijreme
Ta ljubav tako stvarna
Ta ljubav tako divna
Tako sretna
Tako vesela
I tako jadna
Drhteći od straha k'o dijete u mraku
A tako sigurna u sebe
K'o neki spokojni čovjek usred noći
Ta ljubav koja je izazivala strah kod drugih
Gonila ih da govore
I primoravala da blijede
Ta ljubav vrebana
Jer te druge mi smo vrebali
Ganjani ranjavani gaženi dotucavani poricani
Zaboravljeni
Zato što smo tu istu ljubav mi ganjali ranjavali gazili
Dotucavali poricali zaboravljali
Ta ljubav cijela cjelcata
Još toliko živa
A sva ozarena
To je tvoja ljubav
To je moja ljubav
Ona koja je bila
To osjećanje je uvek novo
I nije se izmijenilo
Toliko stvarno kao neka biljka
Toliko drhtavo kao neka ptica
Toliko toplo i živo kao ljeto
Možemo oboje
Otići i vratiti se
Možemo zaboraviti
A zatim ponovo zaspati
Pa probuditi se patiti bditi
Pa ponovo zaspati
Sanjati i smrt
Zatim probuditi se osmjehnuti se smijati se
I podmladiti se
Naša ljubav zastaje tu
Tvrdoglava kao magare
Ziva kao želja
Svirepa kao sjećanje
Glupa kao kajanje
Nježna kao uspomena
Hladna kao mermer
Lijepa kao dan
Nježna kao dijete
Gleda nas smješeći se
I kazuje mnogo ne govoreći ništa
A ja je slušam drhteći
I vičem
Vičem za tebe
Vičem za sebe
I preklinjem te
Za tebe za sebe i za sve one koji se vole
I koji su se voljeli
Da ja im vičem
Za tebe za sebe i za sve druge
Da ne znam
Ostani tu
Tu gdje si
Gdje si bila nekad
Ostani tu
Ne pomiči se
Ne idi
Mi koji smo voljeli
Mi smo te zaboravili
Ali ti nas ne zaboravi
Jer nemamo drugog do tebe na zemlji
Ne dopusti nam da postanemo hladni
Da se udaljavamo sve više
Odemo gdje bilo
Daj nam znak da si živa
A mnogo kasnije na ivici nekog šipražja
U šumi uspomena
Iskrsni odjednom
Pruži nam ruku
I spasi nas


Autor: Jacques Prevert

- 23:56 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.04.2012.

Tko sam? Što sam?

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
Ciji pogled gasne u magli i memli,
Zivio sam usput, ko da sanjam,
Kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.

I tebe sad ljubim po navici, dijete,
Zato što sam mnoge ljubio, bolećiv,
Zato usput, ko što palim cigarete,
Govorim i šapćem zaljubljene riječi.

"Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću",
A u duši vazda ista pustoš zrači;
Ako dirneš strast u čovjekovu biću,
Istine, bez sumnje, nikad nećeš naći.

Zato moja duša ne zna što je jeza
Odbijenih želja, neshvaćene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
Stvorena i za me i za mnoge druge.

Ali, ako tražeć neku srodnu dušu.
Vezan protiv želje, utonem u sjeti,
Nikad neću da te ljubomorom gušim,
Nikad neću tebe grditi ni kleti.

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
Ciji pogled gasne u magli i memli,
I volim te usput, ko da sanjam,
Kao mnoge druge na toj zemlji.


Autor: Sergej Jesenjin

- 20:06 -

Komentari (2) - Isprintaj - #